Description

Suština poetike jednog pjesnika je iskaz života u obliku kapi emocija, koje označavaju jedinstveni umjetnički univerzum stvoren i iskovan u obliku riječi.
Zbirka poezije Kristine Jug, pod naslovom „Preludij za pustinjsku kišu“, predstavlja jedinstven primjer snažnoga kreativnog doživljaja života, koji poput kapi pustinjske kiše uvijek iznova ostavlja tragove u pijesku snažnog umjetničkog promišljanja sudbine i našeg smisla u svijetu koji nas okružuje.

Pisana u slobodnom stihu, ponekad u poigravanju formom ili upotrebom akronima, poezija Kristine Jug vješto slika brojna unutrašnja stanja i snažne doživljaje stvarnosti u širokom rasponu od moćnog socijalnog bunta do nježne lirike intimnog okruženja autora. Kao dobar promatrač, autorica vješto nijansira raspoloženja, ljude, stvari i brojne pojave koje analizira i interpretira kroz duboko osobni doživljaj svijeta u potrazi za smislom postojanja.

Zbirka je podijeljena u šest dijelova, ili ciklusa, koji kao cjelina predstavljaju čitav jedan zaokruženi univerzum života.
Ponesen moćnim emocijama stihova, čitatelj žedno upija riječi kao što pijesak upija vodu, opijen slikama jednog svijeta koji se odvija kroz pažljivo odabrana značenja svake pjesme.
U prvom ciklusu, pod naslovom „Made in Hrvatska“, prisustvujemo jednoj upečatljivoj slici domovine, koja kroz kritičku optiku autora otkriva surovu socijalnu stvarnost. Pa ipak, čak i u takvoj realnosti, pjesnikinja s puno nježnosti razotkriva nadu za budućnost, oličenu u ljudima i njihovoj svakodnevnoj herojskoj borbi za bolje sutra.
Sličnu moćnu poetiku socijalne stvarnosti, lica i naličja borbe za opstanak, nalazimo i u trećem ciklusu „Transcarioca“, ovog puta u putovanju kroz brazilske favele.
Drugi i četvrti dio zbirke „Prijatelju koji si nije spasio život“ i „Ruke i druge ljubavi“, posvećeni su putovanju kroz nježne nijanse prijateljstva i ljubavi. Ovdje u punom sjaju vidimo nježnu liriku pjesnikinje, toplinu i žeđ za potpunim doživljajem najfinijih emocija u odnosu ljudskih bića, koji nadilaze i samo postojanje kao takvo i uzdižu sam život u najviše duhovne sfere.
Peti i šesti dio zbirke, „Na otoku“ i „U društvu ptica“, predstavljaju autoričin odnos prema prirodi, samoći i uspomenama.
Kroz promišljanje egzistencijalnog smisla života postavljenog u odnosu Čovjeka i Prirode, otkriva nam se jedna apsolutno duhovna dimenzija života, koja predstavlja svojevrsno ogledalo čovjeka i njegove sudbine u najširem smislu. Ovdje pjesnikinja formom posljednjih stihova pisanim u akronimu, dodaje još jednu značenjsku dimenziju pjesmama, što je umjetnička igra koja se vrlo dobro pamti.

Kada čitatelj zaklopi posljednju stranicu ove jedinstvene pjesničke zbirke, osjeća se baš kao pijesak koji je žedno i zahvalno primio kapi kiše. I kao što pijesak brzo upija vodu, tako i pjesme Kristine Jug ostavljaju u nama duboke tragove i zadovoljstvo u našoj vlastitoj potrazi za smislom.

Darko Tadić